Prigrli loše dane

Ima dana kada mislim da mogu osvojiti svijet. Kada vidim sve mogućnosti i prilike što život pruža. Tada postoji tisuću načina na koje se određena situacija može riješiti, tisuću putova kojim mogu otići, a da pri tome ostvarim svoje snove. Tada su najljepše strane života još ljepše i slađe. No, tu su i dani kada vidim samo crnu stranu svijeta. Ma koliko se trudila urazumiti svoje misli, ne mogu vidjeti dalje od svog nosa. Najgore uspomene nahrupe i sve što se ikada dogodilo gledam s dozom prezira i tuge. Sve mi je teško i doima se neostvarivim. Problemi poprime težinu kakvu do sada nisu imali. Nikakav savjet ili riječ ohrabrenja neće me u tim danima izvuči iz lošeg raspoloženja.

No, to je sasvim prirodno. Svi imamo dane kada smo sretni i optimistični i one kada svijet vidimo kroz guste oblake. Ne trebamo se forsirati i lagati si da smo ok kada nismo. Prihvaćanje takvih stanja najbolji je lijek, bez lažne pozitive. Ako imamo otpor prema takvim stanjima, samo si produljujemo bol. Kako je došlo, tako će i proći. Sasvim je normalno i ljudski ponekad biti iracionalan i ne vidjeti svijet ružičastim očima. Jako je teško, odnosno nemoguće uvijek biti jak. Svatko dođe do Zasićenja. Zasitimo se biti produktivni, vrijedni, zasitimo se iscrpljujućih odnosa i redovnih obveza.

Meni se osobno pogled na svijet u onim danima u mjesecu u potpunosti promjeni. Pretvorim se u drugu osobu. Stalno sam tužna i plače mi se na najveću glupost. Čak ni ne mora postojati razlog da plačem. Suze same naviru. Sve me iritira i sve mi je teško. Osjećam se jadno, iscrpljeno i nemotivirano. Ponekad i kažem neke stvari koje ne mislim, pa se, nakon što se pojavi tračak racionalnosti, pitam zašto sam to sve rekla. Tada sam nevjerojatno osjetljiva – tuga je nevjerojatno bolna, a i sreća je gotovo nepodnošljiva koliko je ugodna. Sve to lakše izdržiš kada znaš da će proći. Naravno, kada je riječ o danima. Ako se takvo stanje nastavi duže, možda je vrijeme da se nešto u vezi toga poduzme.

U svakom slučaju, nismo roboti, moramo si dati oduška. U redu je stati i ne raditi ništa, zabiti glavu u jastuk i plakati. U redu je ponekad pojesti cijelu čokoladu, ma i dvije i gledati seriju cijeli dan. U redu je ne pričati cijeli dan i čitati knjigu. U redu je maštati i ležati u krevetu iako je već kasno jutro.

Pozdrav,

Martina

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s