Želim proslaviti barem stotu!

Oduvijek sam voljela pričati sa starijim ljudima. Opčinjavala su me njihova iskustva, znanje i mudrost. Znam da godine nisu uvjet za mudrosti, ali recimo da govorimo o onima kojih su godine ipak nešto naučile. Bilo mi je predivno utonuti u njihove nostalgične priče o mladosti i svijetu u kojem su nekada živjeli.

I tako sam jednom, dok sam bila još dijete, odlučila da ću živjeti sto godina. Najmanje. Nekako sam osjećala, u tom pomalo turobnom djetinjstvu, da će mi život biti sve ljepši kako bivam starija, što se s vremenom pokazalo istinitim. A ta želja za dugim životom još uvijek živi u mojoj glavi. Želim doživjeti duboku starost, ali pod uvjetom da sam relativno zdrava tjelesno i mentalno. Svakako nije nemoguće.

Zamislite da imate stogodišnje životno iskustvo. Što bi sve mogli pričati, kakva biste sva siječanja i znanje gajili. Meni je to jako fascinantno. Doduše, vjerujem da bi bilo pomalo usamljeno doživjeti te godine. Svijet bi se toliko promijenio, većina ljudi koje ste poznavali bila bi do sada odavno umrla. Svijet u kojem ste ostarjeli bio bi miljama daleko od onog u kojem ste rođeni, posebice u ovo doba turbonapredne tehnologije. Osim toga, društvo u kojem živimo nije baš blagonaklono spram starijoj populaciji.

No vjerujem ako zaista volite život i želite iz njega izvući što više možete, imate svakako mogućnosti biti sretan stogodišnjak. Ljudima se život dogodi i baci ih na koljena, stoga ne čudi da im s vremenom opadne optimizam i snaga. No moramo se boriti i nikada ne izgubiti dijete u sebi. Iako tijelo stari, duša uvijek ostaje mlada. Nitko se ne osjeća starim onoliko koliko ima godina. Pa, zašto se onda fokusirati na te beznačajne brojeve? Ljuti me što postoje pravila koji određuju što tko u određenim godinama može raditi, a što ne, kako se netko smije odijevati ili ponašati u četrdesetima, a kako u šezdesetima. Živite svoj život kako hoćete, jer to je na kraju krajeva samo vaš život i nije ničije da vam se u njega miješa i određuje svoja pravila. Nešto slično ovoj temi pričala sam u ovom tekstu pa skoknite na poveznicu i pročitajte ga.

Ja svakako iz života želim iscijediti sve najukusnije sokove. Dugo to nisam radila. Bojala sam se, jako. Bila sam šćućurena u svojoj debeloj ljušturi, pustila da me život odvede gdje želi. No s vremenom sam shvatila koliko život može biti lijep i uzbudljiv. Promatrala sam neke ljude koji su sada u svojim sedamdesetima i još uvijek uživaju kao da su napunili tridesetu. I oni su moja inspiracija. Ne postoje pravila na kakav način morate živjeti da biste bili sretni jer svatko mora pisati vlastita. Živite, radujte se, ne žalite, budite zahvalni na svemu što imate, težite onome što želite postići i pišite vlastita pravila 🙂

Pozdrav,

Martina

2 Replies to “Želim proslaviti barem stotu!”

  1. Divan tekst, život je samo jedan, ta što bi ga potratili na zadovoljavanje tuđih kriterija i mišljenja, bitno je da nas vodi naša nit vodilja i da koračajući vlastitim koracima, činimo i greške, jer i one su sastavni dio života, i uče nas, o itekako nas najbolje uče… Život treba živjeti, i boriti se za svoje ciljeve, ali ne zaboraviti pritom uživati u sitnicama.

    Sviđa mi se

Odgovori na Vivi Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: