Dva koraka naprijed, jedan nazad

Sjedim na krevetu s laptopom u krilu. Bavim se blogom, uređivanjem i pisanjem sadržaja. A trebala bih učiti. Sve samo da nije učiti. Mozak uvijek luta bilo gdje samo da bi izbjegao trenutne obveze, zar ne? Da li je tako i kod vas?

Imam nadolazeći stručni ispit, evo sada i za manje od mjesec dana. Polažem ga u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Tim ispitom ostvarujem temeljno stručno zvanje konzervatora – restauratora arheološke baštine, u mom slučaju keramike. Isplati li se sve ovo, zapitala sam se nekoliko puta u zadnjih pola godine. Toliko informacija, skripta i pdf – ova, (ne samo iz područja struke već iz ekonomije i poduzetništva), ispunjavanja obrazaca, pisanja dokumentacije, ispravljanja, printanja, a i novaca. Toliko sati provedenih pred laptopom i neprospavanih noći. Fitness u potpunosti zapostavljen već dva mjeseca, što je najveća pauza koju sam ikada napravila. Bole me leđa, vrat. Ne krećem se i samo jedem.  Želja za slatkišima mi se utrostručila uslijed pada serotonina. Tješim se što imam brz metabolizam, pa se nisam udebljala. U zadnje vrijeme idem spavati u 5 ujutro jer sam cijelu noć bdjela ispravljajući dokumentaciju za koju mi je stručno vijeće dalo kritiku mjesec dana prije ispita. Zamijenila sam noć za dan.

Pitam se ima li sve ovo smisla? Malo dobijem motivacije za učenje, malo me napusti. I tako u nedogled. Motivacija mi liči na oscilirajuću krivulju. Dva koraka u naprijed, dva u nazad.

Motivacija za blog mi je sada također poljuljana. Je li ovo sve skupa smiješno? Vrijede li imalo tekstovi koje pišem? Zanima li koga to uopće?  Jučer sam cijelu noć razmišljala: „Joj, pa da li bi naslov bloga mogao biti bolji, kreativniji, hrvatskiji u krajnju ruku? A što je s ovim mojim tekstovima što više liče na akademske članke nogo blog postove? Da li vam se ikada događa da zapnete za nešto i želite to pošto – poto. Kao što gladan lav promatra plijen i od samog prizora mu cure sline? Jer meni se neprestano događa. I to u valovima. Nije to motivacija, daleko od toga. To je nekakva goruća želja koja me u tom trenutku obuzme i ne pušta danima. Čak i ako je neostvarivo. Nije produktivna, već vas samo blokira i frustrira. Ne želim učiti, a želim riješiti nedoumice vezane uz blog. Želim ga popraviti i pisati kvalitetnije tekstove. Osjećam da sam iscrpila svoje resurse i počela tražiti informacija po raznim izvorima, što oduzima mnogo vremena, a nije ni originalno. Kako sada pisati originalne tekstove? Pa moj život nije toliko zanimljiv da bih pisala o njemu i više mi se odvija u glavi. A u glavi teški kupus. Majko mila što mi je ovo trebalo? Živa sam se izjela.

I tako plutam bespućima misli, propitkujem se kako ću dalje, nemam volje za ničime. Upala sam u kolotečinu, a obveze čekaju.

Ali, znate što ću vam reći? To je sve sastavni dio života. Sve je to ok. U životu nam uvijek ili odjednom nahrli brdo stvari ili ništa. Prazno. Ako vam nedostaje motivacije i prelazite s jedne aktivnosti na drugu bez da prethodnu završite, dobrodošli u moj svijet. Većina ljudi ima takav problem. Rijetki su ti, uvijek motivirani i u punoj snazi. Ako se pak s tim možete poistovjetiti, čestitam, pravi ste sretnik. Mi se, obični smrtnici, doduše, moramo  boriti s nedostatkom volje i inspiracije. Ali nije to toliko ni loše. To može značiti da vas zanimaju mnoge stvari i da se svakoj želite posvetiti, ali u nedostatku vremena i padom inspiracije, ne možete. Takav je slučaj kod mene. Ja sam ko s cvijeta na cvijet – malo bih ovo, pa ono.

No, iako se ponekad teško pokrenuti, nije džabe ona stara Nike-ova: Just do it. U početku je teško, ali čim počnete, volja će se sama polako vratiti. Nema čekanja na inspiraciju. Inspiracija čeka na vas, a ne vi na nju – još mi nakon 11 godina odzvanjaju riječi profesorice kiparstva koja mi je predavala u prvom srednje. A žena je bila sasvim u pravu. Pokreni se, inspiracija će doći i ubrzo opet otići, ali i to je ok. Vratiti će se. Ne može dublje od dna, može samo prema gore.

Eto, ovog puta  je bio malo kraći post, no nećete mi zamjeriti? Ionako bi mi knjiga trebala biti u rukama.

Nadam se da će vas motivacija pronaći, a to želim i samoj sebi.

Pozdrav do sljedećeg posta 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s