Zašto nisam dobar slušaoc

Sjećam se kada me jednom kolegica na poslu pozvala da riješim test koji pokazuje razinu inteligencije ovisno o brzini rješenja. Riječ je bila o ilustraciji na kojoj je među gomilom ovčica trebalo pronaći glavu malenog psa. Ugrabila sam mobitel u ruke i pogledom počela skenirati ekran. Nije prošlo ni par sekunda, a pogled mi skrene na šalicu čaja na stolu „Joj je li se čaj ohladio, ulila sam ga prije gotovo pet minuta. Ma ne može se u tolikom kratkom vremenu ohladiti, što ti je“ –  promislim, izgubivši se u svojim mislima – „Moram se skoncentrirati na traženje psa, prestani razmišljati o drugim stvarima“-  trgnem se opet. „Dakle, tražimo malog francuskog buldoga, ok, ok mogu ja to“ – pogled se vrati na ekran, no koncentracija opet padne i započne bujica misli: „Ali ovaj čaj, pa mislim, ne vidim da se baš puši, možda bih trebala srknuti gutljaj i provjeriti. Ne ne! Gledaj ovčice, prestani biti dekoncentrirana. U redu, ovčice, ovčice, pas, gdje si gdje si?  Bože dugo ovo već traje, sigurno Josipa misli da sam glupa, ona je riješila ovaj test za samo nekoliko sekunda, a ja u ovo buljim već tko zna koliko. Opet sam skrenula. Martina, skoncentriraj se! Ok! ovčice, ajde možeš ti to…  I tako u nedogled. Mislim da ga na kraju nisam ni pronašla. Jednostavno sam odustala. To je bio prvi put kada sam shvatila u kojoj je mjeri moja koncentracija loša. I to se zbilo prije malo manje od godinu dana.

Ja sam jedna o onih ljudi koji se ponekad doimaju kao da slušaju što im drugi govore, ali se zapravo u tom trenutku nalazim na vrhu Gizine piramide i promatram faraone u daljini jer sam se vratila 4 000 godina u prošlost. Nisam baš ponosna na tu osobinu, trudim se ispraviti je, ali imam prekomjernu količinu misli koje je ponekad teško pohvatati, svako malo tema razgovora se mijenja unutar nekoliko minuta. Nije to uvijek slučaj, kada je riječ o temi koja mi je prirasla srcu možemo pričati do mile volje, pa do prekosutra, zaista nije problem.

Imam jednu prijateljicu koja je daleko gora od mene. Dok pričam, često je uhvatim kako joj već na početku razgovora pogled polako skreće sa strane, pa se penje prema gore i na koncu završi gledajući u zvijezde, tada znam da se u potpunosti isključila pa joj često moram skrenuti pažnju mašući joj.

Zbog velike količine misli uvijek zaboravljam gdje ostavljam stvari. Iako sam zapravo vrlo organizirana i uredna, nekako uvijek zaboravljam gdje sam ostavila ključeve ili mobitel i ne daj bože gumicu za kosu. Te male stvari  najčešće gubim jer u trenutku kada ih stavljam na mjesto razmišljam o nečemu sasvim drugom i nisam prisutna u trenutku.

Loša koncentracija nije baš najbolja ni za učenje. Iako djelujem mirno, često imam hiperaktivne trenutke, pa ne mogu stajati na jednom mjestu i buljiti u nešto što me ne zanima. Zanimljivo, kada me nešto zaintrigira dati ću 200 % od sebe, no kada je riječ o nečemu što ne privlači moju pažnju, uh, to je već borba.

Meditacijom se kontrola misli može ojačati, no treba biti redovit. Priznajem, imam razdoblja kada uopće ne meditiram, pa mi opća koncentracija drastično padne. Mnogo sam toga uspjela ispraviti i naučila kontrolirati, no kontrola nad mislima još uvijek za mene ostaje jedan od većih izazova.

U razgovoru s ljudima više se fokusiram na atmosferu razgovora, nego na sam sadržaj. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, većinu vremena slušam što mi drugi govore, no misli mi se tu ti tamo fokusiraju na to u kojem smjeru voditi razgovor da toj osobi bude zanimljivo i da razgovor bude ugodan za obje strane.  Atmosfera je kod mene ključna.

Često, kada se nalazim među većom grupom ljudi, volim slušati razgovore, a manje sudjelovati u njemu. Volim promatrati njihove gestikulacije i govor tijela te analizirati njihove međusobne odnose. Posebice su mi zanimljivi takozvani „zabavljači“ koji entuzijastično prepričavaju svoje doživljaje i uvijek imaju nešto uzbudljivo za reći i uglavnom vode glavnu riječ. Vjerujem da je i drugima zanimljivo slušati takve ljude, pa ih zato i dopuštaju da vode razgovor.

Ja ću se nastaviti truditi poboljšati svoju koncentraciju i usmjeriti misli u pravom i produktivnom smjeru, a do tada se nadam vašoj pažnji i u sljedećim postovima. Bye bye.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s