Anksioznost – moje iskustvo

Ovo je tema o kojoj mogu razglabati zauvijek jer je meni jako bliska. Moji rani početci bili su pomalo teški. Još kao malo dijete ustanovilo se da imam visoku razinu anksioznosti i osjetljivosti u odnosu na vršnjake. Anksioznost u socijalnim situacijama posebice mi je predstavljala velike poteškoće u pronalaženju prijatelja. Moju mirnoću i povučenost protumačili su kao sramežljivost, ali kada ta sramežljivost nije odlazila ni  u zadnjim godinama  maloljetnosti, bilo je jasno da je riječ o dubljem problemu. Doduše, mirnoća je bila oklop kojeg sam nosila izvan kuće, dok je u srži vladao neizmjeran strah i bijes  kojeg sam projicirala na ukućane i bližnje. Nisam znala što nije u redu sa mnom i to je uzrokovalo neizmjernu frustraciju. Velika sreća u tome svemu bila je što sam imala dovoljno strpljivu majku, punu ljubavi. U suprotnom, bojim se pomisliti kakva bih danas osoba bila.

Osnovna škola jako je loše utjecala na moje već ranjivo samopouzdanje. Peti razred bio je osobito težak. Tome su pripomogli mnogi faktori – novi profesori, početak puberteta, odbijanje i zlostavljanje vršnjaka, bolest majke te toksična atmosfera kod kuće.  Od tada pa sve do kraja osnovne škole nisam imala ni jednog prijatelja. Potpuno sam se povukla u sebe. Bojala sam se svega – ljudi, vršnjaka, autoriteta, budućnosti. Moj život bio je  trajno stanje zabrinutosti i straha. Vršnjaci su moj strah i povučenost protumačili kao umišljenost, a komentari poput „Daj se trgni „ i „Zašto stalno šutiš“ nisu nimalo pomogli.

Najbolji trenutci u tom tmurnom razdoblju zasigurno su bili oni koje sam provela crtajući i pišući stripove i razne priče. Svoju neizmjerno veliku maštu i kreativnost često sam prenosila na papir. Cijela soba bila je zatrpana mojim crtežima, slikama, dnevnicima. No pri kraj svakog dana počeo bi grč u želucu na pomisao sutrašnjeg ustajanja za školu. Taj osjećaj prestao je tek kada sam upisala srednju školu. Tada je uslijedio moj preporod. Renesansa mog života. Napokon sam upoznala istomišljenike, a  većina mojih prijateljstava seže još iz tih dana.  Naravno, moja anksioznost nije se odjednom izliječila, ona je i dalje bila tu, ali promjena okoline imala je jako pozitivan utjecaj na mene i u četiri godine škole mnogo sam se promijenila, opustila i stekla mnoga prijateljstva.

Sa 16/17 godina

Surfajući internetom jednog popodneva naišla sam na pojam socijalna anksioznost. Kada sam proučila tekst sve je imalo smisla: strah pred drugim ljudima, paraliza i ukočenost u određenim socijalnim situacijama, briga o budućnosti – sve se podudaralo s mojom situacijom.

Tada, u srednjoj školi, krenulo je moje putovanje ka njegovanju mentalnog zdravlja. Moje dnevne meditacije i tehnike koje sam usavršila nose korijen u tim nezrelim i nevinim danima.

Tijekom fakulteta smatrala sam se najpametnijom na svijetu, pa sam svima „solila“ pamet kako moraju dnevno meditirati, raditi vježbe disanja, pa čak i neke stvari koje i sama nisam toliko razumjela ni primjenjivala. U tom razdoblju sam upoznala i svog današnjeg dečka koji je jako pozitivno djelovao na mene i imao puno strpljenja, jer ponekad sa mnom može biti zeznuto živjeti. Znaju to osobe koje me najbolje poznaju.

 No, za vrijeme fakulteta doživjela sam smrt oca. Najveći strahovi i tjeskobe izronile su na površinu. Doživljavala sam napadaje panika nekoliko puta na dan, što je trajalo duže no što želim priznati. Smatrala sam se sretnom što se to nije dogodilo ranije, kada sam bila dijete, ali sada kada se osvrćem na te dane shvaćam da sam uistinu bila dijete. Tek sam bila napunila dvadeset godina i život je počeo biti jako sladak, ali čini se da je svemir ipak odlučio da to neće biti najljepši period mog života. Tri godine živjela sam u najvećem strahu. Funkcionirala sam sasvim normalno, izlazila s prijateljima na kave, druženja, odlazila na fakultet, no nisam ni sama shvaćala koliko sam uistinu bila nezadovoljna.

Sa 22 godine (Na studentskoj konferenciji u Dubrovniku)

Bol sam uspjela potisnuti tijekom dana, no  noću sam lijegala plačući u strahu da će još netko u mom životu umrijeti. U cijelom tom kaosu, odlučila sam nešto poduzeti i to je vrijeme kada sam zaista zagrizla za temu mentalnog zdravlja. Većinu znanja kojeg dijelim s vama proizlazi iz tog razdoblja. Meditirala sam svaki dan, počela sam se baviti redovitom tjelovježbom, poboljšala sam svoju prehranu, upijala sam svo znanje i tehnike koje su mi pomogle da se nosim sa životnim izazovima. Tek su s dvadeset tri godine strah i bol počeli popuštati. Osjećaj jasnoće i slobode počeli su navirati. Napokon sam mogla reći da sam odradila svoj period žalovanja i počelo je novo razdoblje oslobađanja od starih mentalnih okova i uvjerenja.

Na 3. god faksa, dok glumim profesionalca

Veliku transformaciju doživjela sam tijekom pripravničkog staža u muzeju HAS. Tamo sam upoznala mnogo predivnih kolega i na posao sam dolazila vrlo rado. Lekcije koje sam za to vrijeme naučila su:

Što je život jednostavniji to je ljepši

Više ćeš napredovati ako razvijaš svoje vrline, a manje ako se fokusiraš na ispravljanje svojih mana

I ako ljudima povjeriš svoje poteškoće (naravno morate donekle vjerovati tim ljudima) oni će se lakše povezati s vama.

Kao što možda možete primijetiti, moja anksioznost nije me uvelike limitirala. Završila sam fakultet koji sam htjela upisati. Pronašla sam prijatelje s kojima imam jako kvalitetne i duboke odnose, imam veliku potporu sa svih strana. Svjesna sam da je nekim puno teže nego meni, no ovo je moja ukratko ispričana priča. Oni koji me poznaju znaju da sam pričljiva i energična osoba, doduše čudna sam biljka i s tim će se svi složiti. Teško se otvaram ljudima i dok se ne opustim u nečijem društvu biti ću potpuna suprotnost gore navedenom. I to je sasvim u redu. Svi smo mi s razlogom drugačiji. Ljepota je u raznolikosti. 

Sada mogu reći da sam puno zrelija, ali i dalje moram mnogo toga naučiti. I dok s vama dijelim savijete usporedno se i sama razvijam i rastem.

Nadam se da ćemo nastaviti zajedno rasti. Pratite me za savijete u budućnosti na ovu temu. Do sljedećeg posta 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s